Virtualna stvarnost (VR) je korištenje računalne tehnologije za stvaranje simuliranog okruženja. Za razliku od tradicionalnih korisničkih sučelja, VR stavlja korisnika u iskustvo. Umjesto gledanja na ekranu, korisnik je uronjen u 3D svijet i može komunicirati s njim. Simulirajući što više osjetila, poput vida, sluha, dodira pa čak i mirisa, računalo postaje vratar ovog umjetnog svijeta.
Virtualna stvarnost i proširena stvarnost dvije su strane iste medalje. Proširenu stvarnost možete zamisliti kao virtualnu stvarnost s jednom nogom u stvarnom svijetu: Proširena stvarnost simulira objekte koje je napravio čovjek u stvarnim okruženjima; Virtualna stvarnost stvara umjetno okruženje koje se može nastanjivati.
U proširenoj stvarnosti računala koriste senzore i algoritme za određivanje položaja i orijentacije kamere. Proširena stvarnost potom prikazuje 3D grafiku onako kako se vidi iz kuta kamere, postavljajući računalno generirane slike na korisnikov pogled na stvarni svijet.
U virtualnoj stvarnosti računala koriste slične senzore i matematiku. Međutim, umjesto lociranja stvarne kamere u fizičko okruženje, položaj očiju korisnika nalazi se u simuliranom okruženju. Ako se korisnikova glava pomakne, slika reagira u skladu s tim. Umjesto kombiniranja virtualnih objekata sa stvarnim scenama, VR stvara uvjerljiv, interaktivan svijet za korisnike.
Leće u naglavnom zaslonu virtualne stvarnosti (HMD) mogu se fokusirati na sliku koju proizvodi zaslon vrlo blizu korisnikovih očiju. Leće su smještene između zaslona i očiju gledatelja kako bi stvorile iluziju da su slike na ugodnoj udaljenosti. To se postiže pomoću leće u VR slušalici, koja pomaže smanjiti minimalnu udaljenost za jasan vid.
